87
se vraća danas. da li je čudno to koliko nekako jedva čekam da ga čujem ili vidim. vozim se danas na posao i osećam nešto kao radost u nutrini i mislim se jbt, el si normalna ti.. nevoljno priznajem sebi osećanja koja mi uzburkavaju dušu, i da, telo :d... i pitam se; i, šta ćeš učiniti povodom toga?
pa, izgleda da postoje tri opcije: prva, go for it. druga, cut it off. treća, ništa. baš ništa. treća je, well, najmanje poželjna :)..
i tako.. baš jedan težak vikend iza mene.. neka bude šta biti mora ..
večeras idem sa šefom na neku mnogo bitnu prezentaciju.. i sinoć mi stiže poruka od njega, kao, naći ćemo se u sedam tamo, na parkingu.. to će trajati do negde pola devet. da li bi htela da izađeš posle toga samnom na večeru npr onaj restoran blizu tvojeg stana, imaju dobru vegetarijansku klopu..
well, mogu li da odbijem? naravno, odgovorih, baš lepa ideja..
dobro jutro :)
ps. and now something completely different :d
(and verry old as well..)
